Teritorijalna obrana je bila sastavni dio vojnih snaga u Jugoslaviji. Bila je u ovlasti republika koje su raspolagale ljudstvom i oružjem. U svibnju 1990. godine JNA je u Hrvatskoj, a dijelom i Sloveniji, oduzela oružje njihovih teritoraijnih obrana.

Prvi oružani sukob u Hrvatskoj u proljeće 1991. godine se dogodio u Pakracu. Hrvatska policija se sukobila s odmetnutim policajcima srpske nacionalnosti.

Srpski nacionalisti su željeli ujediniti sve Srbe u jednoj državi, u tzv. veliku Srbiju. Njene zapadne granice bi se protezale od Virovitice, preko Karlovca do Karlobaga.

Nakon što je Hrvatska proglasila samostalnost od Jugoslavije, nije bila odmah priznata i njeni postupci su imali određene zabrane, a jedna od njih je bila i da nije smjela imati vojsku. Zato se hrvatska oružana sila u ratu razvila iz policijskih snaga.

Sukob u Hrvatskoj je bio posebno težak na dvjema krajnjim hrvatskim točkama, u Vukovaru i Dubrovniku.

Prvi su otpor srpskim pobunjenicima i JNA pružale policijske snage Hrvatske, a zatim i novoosnovani pripadnici ZNG-a te hrvatski dragovoljci.

Nakon što je 1990. u kolovozu započela balvan-revolucija, hrvatska strana nadala se pregovorima, no do njih nije došlo pa je u ljeto 1991. počela otvorena oružana agresija na Republiku Hrvatsku.

U Sisku se nalazilo skladište vojne opreme, naoružanja i steljiva JNA. Sisački bataljun je u rujnu 1991. godine osvojio to skladište i tako su hrvatske postrojbe dobile dovoljnu količinu oružja za obranu od srpskih agresora.

U Hrvatskoj su u svibnju 1990. održani prvi višestranački izbori. Bila je to pobjeda demokracije, a to se kosilo planovima Srbije i JNA. Kako bi oslabila Hrvatsku, JNA je pod svoj nadzor stavila Teritorijalnu obranu i tako razoružala Hrvatsku.

18. studenog je državni praznik u Republici Hrvatskoj, a obilježava se u spomen na pad Vukovara u neprijateljske ruke 18. studenog 1991. godine. Taj dan se stoga obilježava kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata.

Budući da su Srbi u okolici Knina, Benkovca i Obrovca kamenjem i balvanima krčili prometnice i tako odsjecali dijelove Hrvatske, početak oružane pobune naziva se balvan-revolucija. Počela je u kolovozu 1990. godine.

U veljači 1991. godine većinom srpsko stanovništvo s područja Knina proglasilo je odvajanje od Republike Hrvatske i osnovalo Srpsku autonomnu oblast Krajinu - SAO Krajina.

Prvi oružani napadi srpskih ekstremista na hrvatsku policiju dogodili su se u proljeće 1991. godine. Tako je došlo do sukoba u Pakracu u ožujku te na Plitvičkim jezerima krajem ožujka, kada je poginuo jedan hrvatski policajac.

Budući da Hrvatska nije smjela imati vojsku, a da je JNA preuzela nadzor nad Teritorijalnom obranom i tako razoružala Hrvatsku, svima koji su se htjeli uključiti u obranu domovine nedostajalo je oružja i streljiva.

Budući da su zamisli o stvaranju velikosrpske države zadirali na istok Hrvatske, srbijansko vodstvo je znalo da se to može jedino postići oružanim sukobom. Tako je uz te namjere pristala i JNA te Crna Gora.

Agresiju na Hrvatsku započeli su pobunjeni Srbi u Hrvatskoj. Njima se pridružila i Srbija te JNA, a napadom na Dubrovnik i Crna Gora.

Zapadna granica srpske države koja bi okupljala Srbe u jednu državu, išla je preko hrvatskih teritorija, a prolazila je od sjevera prema jugu i zapadu od Virovitice, preko Pakraca, Karlovca, Ogulina i završavala u Karlobagu. Zbog otpora za koje su znali da će se dogoditi s hrvatske strane, srbijansko vodstvo počelo je smišljati drukčije, oružano rješenje.

Nakon višemjesečnog otpora, Vukovar je pao u ruke neprijatelja 18. studenoga 1991. godine. Grad se našao u obruču i tijekom opsade ubijeno je nekoliko tisuća branitelja i civila. Taj datum se obilježava kad državni blagdan.

Velikosrpska politika imala je cilj da sve Srbe okupi u jednoj državi, Velikoj Srbiji, koja bi nastala na području bivše Jugoslavije. No, ta je želja zahvaćala i teritorije Hrvatske.

Srpski pobunjenici bili su radikalni i u prosincu 1990. godine u Kninu proglasili Srpsku autonomnu oblast Krajinu (SAO Krajina). Postao je to izdvojeni teritorij pobunjenih Srba na teritoriju Hrvatske, koji naravno Hrvatska nije priznavala.

Branitelji Vukovara su tri mjeseca uspjevali neprijatelje držati dalje od grada i prodora prema kontinentalnoj Hrvatskoj. No, u studenom 1991. godine je obrana popustila i Vukovar je osvojen.

Hrvatski branitelji su tri mjeseca branili Vukovar. Iako je Vukovar pao u neprijateljske ruke, ipak su uspjeli usporiti prodor agresora i na kraju je to doprinijelo obrani Hrvatske. Zato je Vukovar nazvan grad heroj.

Neprijateljske snage slomljene su u Dalmaciji i oko Dubrovnika, a velikim dijelom i zaslugom hrvatskih pomorskih snaga koje su pobijedile Jugoslavensku ratnu mornaricu kod Splita i Korčule. Hrvatsko more oslobođeno je do kraja svibnja 1992. godine.

Hrvatska je nastojala pregovorima sa Srbijom i pobunjenim Srbima, pod utjecajem međunarodne zajednice, provesti dogovore. Do toga nije došlo i bilo je vidljivo da će rat izbiti kada su pobunjenim Srbima pridružila JNA.

U travnju 1991. godine hrvatsko je vodstvo ustrojilo vojno-policijske oružane snage nazvane Zbor narodne garde ili ZNG. Bio je to začetak Hrvatske vojske. Unutar ZNG-a osnivane su brigade i tako su se formirale hrvatske oružane snage.

Hrvatski policajac Josip Jović, rodom iz Imotskog, bio je u službi na Uskrs 1991. godine, kad su srspki pobunjenici zauzeli upravu Nacionalnog parka Plitvička jezera. Pri tome su ga ubili. Umro je na putu do helikoptera koji ga je trebao prevesti u bolnicu.

U svibnju 1991. godine srpski pobunenici i ekstremisti su ubili iz zasjede 13 hrvatskih policajaca u Borovu Selu kraj Vukovara. 20 policajaca je ranjeno.

Buduči da poćetkom 1991. godine Hrvatska nije imala svoju vojsku, u prvim sukobima sudjelovale su uglavnom policijske snage.

Prije nego je oružani sukob počeo, srpske vlasti su nastojale izazvati hrvatsku reakciju organiziranjem mitinga ili masovnih skupova srpskog naroda u Hrvatskoj.

Prva žrtva oružanih sukoba u Hrvatskoj, policajac Josip Jović, je poginuo u sukobu kod PLitvičkih jezera na Uskrs 1991, godine.

Budući da početkom 1991. godine Hrvatska nije imala svoju vojsku, u Zagrebu je u svibnju 1991. godine osnovan Zbor narodne garde - ZNG koji je poslije prerastau u Hrvatsku vojsku (HV).

Politiku i namjere srbijanskog vodstva da stvori Veliku Srbiju na zapadu kroz hrvatske gradove prihvatila je Jugoslavenska narodna armija, koja je od tog trenutka postala vojska u službi Srbije.

Odlukom Vijeća sigurnosti UN-a pomoglo se sprskom agresoru, koji je već uz pomoć JNA bio oružano jači, a Hrvatska je ostala razoružana i morala je naći razne druge načine da nabavi oružje za obranu.

Jugoslavenska vojska se nazivala Jugoslavenska narodna armija - JNA.

Jugoslavenska vojska se nazivala Jugoslavenska narodna armija - JNA.

Srbi koji su se balvan-revolucijom pobunili bili su pobunjenici koji su vođeni velikosrspkom politikom željeli dijelove Hrvatske pripojiti Republici Srbiji i stvoriti jedinstvenu srpsku državu.

Neposredno nakon kratkotrajnog rata u Sloveniji u ljeto 1991. godine, slijedio je rat u Hrvatskoj - Domovinski rat. Trajao je skoro četiri pune godine.

U veljači 1991. godine većinom srpsko stanovništvo s područja Knina proglasilo je odvajanje od Republike Hrvatske i osnovalo Srpsku autonomnu oblast Krajinu - SAO Krajina.

Balvan-revolucija bila je protest srpskog naroda protiv nove vlasti koja je izabrana na demokratski način u svibnju 1990. godine. Time su smatrali da su njihova prava ugrožena i počeli su s reovolucijom i oružanim napadom, koji se proširio i na ostale dijelove Hrvatske.

Na dan 27. lipnja 1991. godine počeo je rat u Sloveniji između JNA i slovenske teritorijalne obrane. Sukob je prekinut nakon desetak dana borbe i dogovoreno je povlačenje JNA iz Slovenije.

Vukovarski vodotoranj građevina je koja i danas podsjeća na ratna stradanja i otpor koji su hrvatske snage pružale u obrani Vukovara. Postao je simbolom Domovinskog rata jer je izdržao gotovo 600 projektila koji su ga pogodili tijekom napada na grad.