Dubrovačka Republika

Najveći dio dubrovačkog gospodarstva se temeljio na tradicionalnoj proizvodnji i trgovini soli. Najviše soli se proizvodilo u solanama u Stonu, a najviše se prodavala u Bosni i Srbiji.

Početkom 13. st. Dubrovnik je došao pod vlast Venecije. To je ujedno i usporilo razvoj Dubrovnika.

Dubrovnik je tijekom 16. st. dostigao svoj najveći procvat. U 16. st. dubrovačko pomorstvo je bilo na vrhuncu, a trgovačka flota je brojila između 170 i 200 brodova.

Stonska solana je bila pod vlasništvu Dubrovnika. Ston se nalazio na teritoriju Dubrovačke Republike kojoj je pripadao teritorij od Cavtata do Neuma, cijeli poluotok Pelješac te otoci Lastovo, Mljet i dr.

Najstarija povijest grada Dubrovnika slabo je poznata. Uglavnom znamo da je Dubrovnik na početku priznao vrhovnu vlast Bizanta.

Glavni izvozni proizvod Dubrovnika je bila sol, koju su proizvodili u solani u Stonu.

Temelj moći Dubrovnika je bila trgovina. Već od 12. st. Dubrovnik je razvio živu trgovinu sa ostalim zemljama. Dubrovnik je bio jedini grad koji je imao Papinu dozvolu za trgovanje s muslimanskim zemljama.

Sredinom 15. st. Dubrovnik se prvi put naziva republikom. Što je dokaz o visokom stupnju samostalnosti Dubrovnika.

Dubrovnik se očuvao od Osmanskog osvajanja time da su Osmanskom Carstvu plaćali određenu godišnju svotu zlatnih Dukata. S time su Dubrovčani sačuvali svoju slobodu.

1667. god. Dubrovnik je pogodio razoran potres. Posljedica potresa je izbijanje požara koji je harao punih 20 dana u gradu. Razaranje grada zbog potresa i požara je u konačnici doveo do sloma Dubrovačke trgovačke moći te na kraju i do propasti Dubrovačke Republike.

Stonska solana je bila pod vlasništvom Dubrovnika. Ston se nalazio na teritoriju Dubrovačke Republike kojoj je pripadao teritorij od Cavtata do Neuma, cijeli poluotok Pelješac te otoci Lastovo, Mljet i dr.

Rimsko ime Dubrovnika je Ragusium odnosno Ragusa.

Nakon sklapanja Zadarskog mira, Dubrovnik je priznao vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I.

Vlast u Dubrovniku je bila u rukama najuglednijih plemićkih obitelji, vlastelama. Iz njihovih redova su se imenovali članovi Velikog vijeća.

Premještanje trgovačkih puteva iz Bosne prema Splitu je bio prvi korak slabljenja dubrovačke trgovačke moći. Glavni uzrok je opće premještanje trgovačkih puteva sa Sredozemnog mora na Atlantik nakon otkrivanja Amerike.

Zaštitnik grada Dubrovnika je sv. Vlaho. Sv. Duje je zaštitnik Splita a sv. Krševan je jedan od zaštitnika Zadra.